Milica Popadić, ljekar u prnjavorskom Domu zdravlja: Osmijeh pacijenta nagrada i motivacija

Brane Radulović
Milica Popadić, ljekar u prnjavorskom Domu zdravlja: Osmijeh pacijenta nagrada i motivacija

Prnjavor - U vrijeme kada mnoštvo mladih odlazi na školovanje ili trbuhom za kruhom u Evropu, puna elana i volje za radom u prnjavorski Dom zdravlja, sa znanjem i zvanjem koje je sticala na Medicinskom fakultetu u Banjaluci došla je Milica Popadić.

Ljubav prema medicini gajila je još od djetinjstva, a sve je vjerovatno proisteklo iz radoznalog duha jedne male djevojčice koja je željela da upozna sebe i svijet oko sebe, protkana kućnim vaspitanjem i ozbiljnim odnosom prema okolini. Njena filozofija života, priča mlada doktorka, svodi se na rečenicu: znanje je jedino dobro koje se dijeljenjem umnožava.

- Nije sve u školovanju i životu bilo sjajno. Svi mi koji smo svojevremeno upisali medicinu oduvijek smo voljeli da učimo, kako u osnovnoj, tako i u srednjoj školi, pa i kasnije. Nivo učenja koji je neophodan da bi se postigao uspjeh na medicini je enorman. Učite i po deset sati dnevno, svaki dan i tako godinama - prisjeća se Milica školskih vremena. Završetkom fakulteta učenje ne prestaje. I dalje svaki dan prolazi uz knjige i stručnu literaturu.

- Znam da će mnogi mladi, čitajući ove  redove, zapitati se da li se toliki trud isplati. Materijalnu satisfakciju ne možete očekivati, pristojan život da, ali znanje, sa druge strane, vas ispunjava i istinski čini srećnim - priča Milica, koja je iz Potočana kod Prnjavora.

Za neke profesije je 38 godina, koliko ima Milica, vrhunac karijere, kaže ona, dodajući da ipak postoji i druga strana, a to je da se ljekari usavršavaju čitav svoj radni vijek.  Izričita je u tome da je pred njom period  u kojem će i dalji učiti i usavršavati se.

   - Sve to moramo uskladiti sa konkretnim problemima naših pacijenata. Iako postoje svjetske preporuke za liječenje skoro svakog oboljenja, svaki pacijent je individua za sebe. Ako ovom poslu pristupite otvorenog srca, sa svim postojećim znanjima, možete očekivati uspjeh u liječenju i zahvalnost svojih pacijenata - kaže Popadićeva. Otkrila nam je i kako je izgledao njen prvi susret sa pacijentom.

 - Iskreno, imala sam tremu jer, iako postoji dovoljno znanja, strah da se ne naškodi pacijentu je prisutan. Zbog tog straha ljekari na početku karijere ponekad i nepotrebno konsultuju starije kolege. To je onaj dobri strah koji nas tjera da svakog dana budemo bolji. Jednom sam pročitala misao koja je postala moj postulat: liječite pacijente onako kako biste liječili svoju majku - ispričala je Milica.

Rad u terenskim ambulantama po našim selima ima prednost zato što je naše stanovništvo srdačno i prostodušno, ističe mlada doktorka, ali i nedostatak što u slučaju hitnih stanja nedostaju sva potrebna oprema i kadar da bi se pacijentu moglo adekvatno pomoći. Takve pacijente, kaže, transportuju sanitetskim vozilom u nadležni medicinski centar.

U seoskim  sredinama, a Milica je  raspoređena u ambulantama u prnjavorskim selima Vijačani i Kulaši, stanovnici su je brzo prihvatili i zavoljeli.

- Pola radnog vremena sam u Vijačanima, a pola u ambulanti u Kulašima. Naši ljudi imaju finu seosku kulturu da sa punim povjerenjem i poštovanjem dočekaju ljekara, bez obzira na pol i godine. Još iz vremena starih baka postoji običaj da se prije odlaska ljekaru oblači najbolje odijelo i ostala garderoba, da se pacijent pripremi. Sve su to sitnice koje mogu  puno da znače i koje nam uljepšaju radni dan - s osmijehom kaže Milica.

Milica ne skriva radost jer radi u odličnom kolektivu, te kaže da svaki slučaj koji se desi u toku radnog dana ostaje urezan u njenu memoriju.

- Ima tu i sreće i tuge. Ponekad se radujem kao malo dijete, ponekad budem razočarana i tugujem kao da se radi o mom najrođenijem. Glavna satisfakcija ljekaru je taj mali osmijeh kada pomognete pacijentu - kaže Popadićeva. +

Uvijek ljekar

Nakon što završi dnevnu smjenu u ordinaciji, Milica skida bijeli mantil i vraća se kući.

- U slobodno vrijeme sam obična djevojka, kćerka, sestra i prijateljica. Ali, skidanje mantila je samo prividan čin jer ljekar uvijek ostaje ljekar, i u društvu i na slavi, bilo kada i bilo gdje da se zatekne... Nekada je to blagoslov, nekada prokletstvo jer ljekar može da predvidi tok nekih oboljenja od kojih pate ljudi oko nas. Ljekar ostaje ljekar i kada je pacijent - priča Milica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana