Ljepotan Miško ostaje da krasi boričke predjele

Sreten Mitrović
Ljepotan Miško ostaje da krasi boričke predjele

Rogatica - Prodajom i odvoženjem posljednjih desetak konja iz jedinog privrednog stogodišnjaka u Rogatici, ergele “Borike”, to mjesto između Sjemeća i Devetaka, koje je sa svojim klimatskim uslovima, faunom, izvorima vode, nadmorskom visinom i putnim komunikacijama idealno za uzgoj konja, ipak nije ostalo bez tih lijepih i plemenitih životinja.

Zasluga za to pripada Srđanu Arseniću iz Foče, koji je nakon što je kupio nekoliko grla jednog pastuva bosansko-brdske pasmine poklonio Brani Kušiću sa Borika. O njegovom plemenitom gestu na Borikama se ovih dana uveliko priča.

- Na Borike sam dolazio više puta s ciljem da kupim poneko grlo za moju privatnu mini-ergelu koju planiram da osnujem u selu Velinići na području Čelebića u Foči. Hodajući predjelom Borika upoznao sam Branu Kušića, koji mi je rekao da je dugo godina radio u ergeli i da mu je teško palo kad su konji prodati. Pričajući o tome u njegovim očima vidio sam tugu i suze. To me je jako ganulo i nakon što sam kupio tri grla rekao sam mu da, kao moj poklon, izabere jedno od njih - ispričao je Arsenić.

Vidno iznenađen, on je izabrao jednog konja, priča ovaj velikodušni Fočak, a ostale je  prebacio u Foču, gdje već ima desetak grla koja će ubrzo u Veliniće.

Arsenić je po zanimanju elektroničar, a bavi se ugostiteljstvom sa proširenjem djelatnosti na rafting, u čemu će konji kao atrakcija biti od pomoći.

Kušić nije imao riječi da opiše koliko mu znači poklon prijatelja iz Foče.

- Iako nije želio da mi kaže koliko je Miška platio, saznao sam da ga je kupio za 1.000 maraka. Da mi je ponudio i nekoliko puta više u novcu, na jednoj strani, i Miška na drugoj, bez dvoumljenja bih izabrao moga ljepotana. S razlogom, jer je i on, uz mene, moga oca i brata kao radnike ergele odrastao i  stasao u elitno grlo. Sada mu je 12 godina, a zbog lošeg odnosa dosadašnjeg vlasnika prema konjima, posebno posljednje zime, on je u dosta lošem fizičkom stanju. Mene to ne brine. Znam ja šta njemu treba i brzo će on opet biti onaj stari ljepotan - priča Brane.

On je, priča, da bi je spasao od uginuća, veoma povoljno kupio jednu rasnu kobilu. Riječ je o “bosanki” koja je stara 22 godine.

- I ona se dobro oporavlja i, što je najvažnije, nosi prinovu. Biće križanac jer je oplodnja bila nekontrolisana, sa pastuvom arapske pasmine. Ali, naredna će biti sa mojim Miškom i eto meni novog čistokrvnog “bosanca” - ponosno priča Brane s nadom da će njegova mini-ergela jačati.

U to će, kaže, uložiti sve svoje znanje o uzgoju konja koje je sticao skoro tri decenije rada u štalama na ergeli. Nesebičnu pomoć pružaju mu i prijatelji i ljubitelji konja, kao i otac Momir, koji je penziju zaradio radeći sa konjima.

Žal za ergelom

Brane Kušić, kao i mnogi drugi Boričani, žali što su poslije više od 120 godina ostali bez ergele.

- Nama i našim porodicama nečijim nemarom uzet je hljeb iz ruku, a cijelom boričkom kraju nešto po čemu je,  uz krompir i kajmak, bio nadaleko poznat - istakao je Kušić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana