Avanturistkinja Snežana Radojičić svratila u “grad sunca”: Dom bicikl, a zavičaj cijeli svijet

Sa svojim dvotočkašem od tada je prešla impozantnih 55.000 kilometara, obišla oko 40 zemalja, proputovala Evropu i veći dio Azije i Okeanije.

O svojim bicikl-nomadskim avanturama govorila je u subotu uveče u Trebinju, na promociji knjiga sa svojih putovanja. Posebno je ponosna na svoja dva najveća podviga - prelazak biciklom preko neprohodnih Himalaja i najhladnije pustinje Gobi. Trebinjcima je otkrila zašto je za nju Japan najljepša zemlja na svijetu i kakve doživljaje nosi iz najneobičnije zemlje, Sjeverne Koreje.

Za avanturistički duh željan da upozna daleke ljude i predjele, kaže Radojičićeva, bicikl je najzahvalnije prevozno sredstvo. Za nju je to simbol slobode.

Sa biciklom ne zavisi ni od koga, sami birate šta ćete obići, dokle ćete ići i gdje ćete se zaustaviti, pri tom trošite minimalno novaca, što je u njenom slučaju do 10 dolara na dan.

- Biciklom upoznajete stvarni život tih prostora, možete da čujete sve što se dešava oko vas, vidite žive slike i osjećate mirise područja kojima prolazite. Cijelim svojim bićem prisutni ste na svakom centimetru puta. Nema praznog hoda kao kad sjedite u vozu ili automobilu koji vam služe da prekratite vrijeme do cilja. A upravo to vrijeme je najvažnije. Cilj nije bitan koliko samo putovanje i sve što se tokom tog putovanja dešava, i spolja i u vama - pojašnjava Radojičićeva.

Nije potreban, dodaje, ni kvalitetan bicikl. Sa jednim starim čak 40 godina prošla je i Himalaje i pustinju Gobi.

- Važna je fizička kondicija, posebno što pravi nomadski život na putu, kakav sam izabrala, podrazumijeva i do 60 kilograma prtljaga, od opreme za kuvanje i kampovanje, do kamere i laptopa - priča ova Beograđanka.

Strah je sastavni dio svake avanture kada idete sami u nepoznato, ali je važno, ističe naša sagovornica, da se stalno prevladava i racionalizuje u razuman oprez, ukoliko želimo da bez trauma i opušteno uživamo u putovanjima i susretima sa dalekim predjelima i ljudima.

Na putovanjima je, dodaje Radojičićeva, bilo i neprijatnih situacija poput pokušaja pljačke na Bajkalskom jezeru ili susreta sa kineskim farmerom koji je počeo da joj ruši šator jer je mislio da mu je došljakinja na biciklu napravila štetu na usjevima.

- Na putovanjima sam zato veoma oprezna. Gledam da kampujem blizu nekog naselja gdje je dosta svjedoka ili u potpunoj divljini jer tamo nema opasnosti. Ako mi se nešto ne dopada, ne ostajem tu, ne koristim svjetlo ako ne moram, ne radim ništa što bi privuklo nečiju pažnju. Ne zato što smatram da su svuda oko mene neki zli ljudi koji žele da mi naude nego što su ljudi po prirodi radoznali, a njihova radoznalost može da dovede do svakojakih situacija - ističe Radojičićeva.

To je samo dio priča sa putovanja koje je Radojičićeva podijelila sa trebinjskom publikom.

- Radosna sam zbog prvog susreta sa Trebinjem, za koje sam se uvjerila da je zaista “grad sa dušom”, mjesto visokih i lijepih, ljubaznih i gospodstvenih ljudi, grad u čiju sam se kamenu arhitekturu i pejsaže zaljubila već na prvi pogled - rekla je Radojičićeva.

Komični momenti

Među avanturama je, kaže Snežana Radojičić, bilo i onih pomalo komičnih kada su mještani jednog sela u Kambodži, u koje se zbog nevremena sklonila, iz nekog razloga shvatili da je njihova dužnost da čuvaju svoju gošću.

- Oni su organizovali noćne straže oko njenog šatora, a njihov naum uz kapljicu više pretvorio se u feštu na otvorenom, iz koje se trebalo na delikatan način izvući, da se domaćini ne osjete uvrijeđenim - ispričala je Snežana kroz smijeh.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.