Krvavi Vaskrs u Bijelom potoku vječna opomena za Srbe

Aleksandar Stojanović
Krvavi Vaskrs u Bijelom potoku vječna opomena za Srbe

Banjaluka - O zločinu ustaša u Bijelom potoku, kada su maljevima i noževima pobili sav srpski živalj, ćutalo se više od 50 godina, a naša dužnost i obaveza je da se okupimo na ovom svetom mjestu i da se sjećamo nevino stradalih Srba.

Rekao je ovo juče savjetnik u Odjeljenju boračko-invalidske zaštite u Gradskoj upravi Banjaluka Goran Šljivar na spomen-kosturnici Bijeli potok tokom obilježavanja 77 godina od krvavog Vaskrsa. Pavelićeve jedinice te krvave 1942. godine nisu poštedjele ni djecu, ni stare.

Još je rekao da je ćutanje takođe zločin, jer se nastojalo izbrisati iz kolektivnog sjećanja sve što bi podsjećalo na stradanje Srba.

- To vrijeme je bilo vrijeme stradanja srpskog naroda. Prije 77 godina ovdje su se čuli jauci i udarci malja, a danas čujemo molitvu sveštenstva i naroda, čime smo djelimično ispravili nepravdu prema žrtvama - dodao je Šljivar.

Predsjednik Udruženja porodica, potomaka i poštovalaca žrtava “Bijeli potok” Branko Milinković rekao je da su ustaše tog 5. aprila ubile 54 žitelja tog sela.

- Krvavi Vaskrs jer vječna opomena za Srbe. Dan prije komšije iz Debeljaka rekle su da možemo biti mirni i da nam niko neće ništa uraditi. Već dan poslije zločinci su krenuli sa krvavim pirom i bez ispaljenog metka ubijali stanovnike - rekao je Milinković.

Ustaše su zločine izvršavale maljevima, noževima i bajonetima da se ne bi čuo pucanj koji bi natjerao na bijeg mještane okolnih sela.

- Mom bratu od godinu dana ustaše su odsjekle glavu i bacile je u travu. Ne treba da mrzimo nikog zbog ovog zločina, ali ne smijemo nikada zaboraviti. Dok je Srba ovdje, moramo obilježavati ovaj dan - dodao je Milinković.

U ime “bratstva i jedinstva” o ovom zločinu se ćutalo više od pola vijeka, a nikad niko nije odgovarao, niti je donesena ijedna sudska presuda.

Organizatori i potomci žrtava posebnu zahvalnost su izrazili Gradskoj upravi, Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite i SUBNOR-u koji već 17 godina podržavaju pomen bjelopotočkim žrtvama.

- Na ovaj način su i naši preci vaskrsnuli, a mi se nadamo da ćemo se još dugo godina okupljati u slavu nevino stradalih - poručili su iz udruženja.

Izbjegli pokolj

Stanovnici sela Džombe, pored Bijelog potoka, spasli su se od ustaške zločinačke ruke slučajno, jer je mještanin Bijelog potoka Pejo Adamović uspio da pobjegne i javi da su koljači nadomak sela.

- Nastala je prava bježanija. Svi iz Džomba su na vrijeme bili obaviješteni i krenuli prema Javoranima i Krminama. Na taj način su izbjegli pokolj - rekao je Branko Milinković.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana